
Iz posleratne Bosne u Silicijumsku dolinu: studije računarskih nauka na UC Berkeley
Elena, državna šampionka u matematici iz posleratne Bosne, objašnjava kako je spojila takmičarsku matematiku i sport u prijavi koja joj je donela mesto na računarskim naukama na UC Berkeley.
Elena je rođena u Bosni neposredno posle građanskog rata, u zemlji koju je većina kvalifikovanih profesora napustila. Resursa je bilo malo. Ambicije nije falilo. Postala je državna šampionka u matematici, takmičarka na NASA Space Apps-u i osvajačica srebrne medalje u veslanju, a ciljala je pravo u srce Silicijumske doline: UC Berkeley.
Profil studentkinje
- Cilj: računarske nauke
- Supermoć: takmičenja iz matematike i sport (veslanje, košarka)
- Ishod: računarske nauke, UC Berkeley (vodeći javni univerzitet u SAD)
Equedu: Bila si državna šampionka u matematici i takmičarski sportista, s mogućnostima bliže kući. Zašto SAD, i zašto UC Berkeley?
Elena: Oduvek sam bila pragmatična. Volim matematiku i računarske nauke i rano sam znala da želim karijeru koja je i praktična i unosna. Ako želiš da budeš najbolja u ovoj oblasti, moraš da odeš do izvora.
Silicijumska dolina je globalno srce tehnologije. Nisam mogla da zamislim bolje mesto za studiranje od UC Berkeley. Za razliku od nekih studenata koji traže „skrivene bisere“, ja sam iskreno smatrala da je važno biti deo škole sa ogromnim globalnim brendom. Želela sam to priznanje na svojoj diplomi i znala sam da Berkeley nudi okruženje kakvo nigde drugde ne bih našla.
„Nisam samo navela svoje ocene, objasnila sam kako sam do njih došla uprkos nedostatku nastavnika. To je univerzitetima pokazalo da sam samoinicijativna iz nužde.“
Equedu: Rekla si da je odrastanje u Bosni stvorilo posebne prepreke. Kako je to oblikovalo tvoju prijavu?
Elena: Rođena sam odmah posle građanskog rata. Moje rano detinjstvo obeležile su ekonomske posledice tog sukoba. Jedan od najvećih problema bio je „odliv mozgova“ – većina kvalifikovanih profesora napustila je zemlju.
Vrlo rano sam shvatila da ako želim viši nivo obrazovanja, moraću da odem. Ali sam taj kontekst iskoristila i u esejima. Nisam samo navela svoje ocene, objasnila sam kako sam do njih došla uprkos nedostatku nastavnika. To je univerzitetima pokazalo da sam samoinicijativna iz nužde, a ne samo iz izbora.
Equedu: Vodeći američki univerziteti primaju desetine hiljada prijava od studenata sa odličnim ocenama. Kako si se izdvojila?
Elena: Znala sam da su odlični SAT rezultati tek osnova. Imaju ih svi. Da bih preživela selekciju, morala sam da se oslonim na svoju individualnost.
Istakla sam svoj „dvostruki život“. S jedne strane, pobeđivala sam na MTS App Challenge-u i regionalnim hakatonima u Beogradu. S druge, bila sam sportistkinja. Zapravo sam bila prva devojka koja je ikad igrala košarku u čisto muškom timu moje škole. Spajanje tih priča – „tehnološke štreberke“ i sportistkinje koja ruši barijere – dalo je mojoj prijavi poseban karakter koji je bilo teško ponoviti.
Equedu: Žonglirala si veslanjem, hakatonima i školom. Gde se u to uklopilo mentorstvo?
Elena: Fleksibilnost je bila sve. Stalno sam zauzeta projektima i brinula sam da će program mentorstva biti samo „još domaćih zadataka“. Umesto toga, uštedeo mi je vreme. Tim Equedu je filtrirao buku. Nisam morala da provodim sate guglajući oprečne savete. Dali su mi informacije iz prve ruke – ne ono što se čita na Redditu, već uvide ljudi koji su taj proces zaista prošli. Racionalizovali su moje odluke da bih se mogla usredsrediti na njihovo sprovođenje.
Equedu: Da li te je, osim same prijave, ceo proces promenio?
Elena: Definitivno. Postala sam mnogo sigurnija u to kako komuniciram.
Ja sam STEM studentkinja; ranije mi je bilo prijatnije sa brojevima nego sa umrežavanjem. Ali tokom ovog procesa morala sam da razgovaram sa alumnistima, napišem desetine imejlova za stipendije i izložim svoju priču strancima. Moj mentor me je naučio kako da se predstavim – usmeno i pisano. Dok sam stigla na kampus, nisam bila samo bolja studentkinja; bila sam bolja profesionalka.
Equedu: Koji je tvoj jedini savet za učenika koji cilja školu kao što je Berkeley?
Elena: Dubina umesto širine. „Fokus“ je ključna reč. Vidim učenike koji pokušavaju da budu u desetak različitih klubova kako bi delovali svestrano. Nemojte to da radite. Nekoliko dodatnih poena na SAT-u ili učlanjenje u 10. klub neće prevagnuti. Izaberite jednu do tri stvari – kod mene su to bili matematika i sport – i postanite neosporno dobri u njima. Univerziteti žele da vide majstorstvo u jednoj oblasti, a ne prosečnost u deset.
Najjače STEM prijave koje Equedu viđa za vodeće javne univerzitete u SAD čitaju se kao teza, a ne kao obilazak aktivnosti. Rezultati testova i broj takmičenja manje su važni od toga da li eseji čine da dve ili tri stvari u potpunosti opišu studenta.
Stav Equedu
Elenina prijava je uspela jer je prestala da pokušava da impresionira i postala konkretna. Odliv mozgova u posleratnoj Bosni nije žalosna priča. To je razlog zašto je njena matematika samopokretna i zašto je reč samoinicijativna u njenom slučaju zaslužena. Uobičajeni savet za jakog studenta je da doda još klubova. Elena je odsekla buku i zadržala dve niti: matematiku s jedne strane, čamac za veslanje na hladnoj vodi s druge. Berkeley je primio studentkinju koju su opisali eseji.
Elena je pronašla svoj put. Zakažite besplatnu konsultaciju sa timom Equedu.

