
Od državne šampionke u hemiji do genetike u Torontu: Miličina priča
Milica, državna šampionka u hemiji sa objavljenim istraživačkim radom, objašnjava kako je osvojila mesto na genetici na Univerzitetu u Torontu i čemu ju je naučio SAT.
Milica je objavila istraživački rad pre nego što je konkurisala za fakultet. Naslov rada je „The Evolution of the Population That Plays Cooperative Games“. Takođe je državna šampionka u hemiji i vicešampionka u fizici.
Veruje da je šifra budućnosti zapisana u DNK i želi da radi na najhitnijim medicinskim problemima svoje generacije. Izabrala je Kanadu i Univerzitet u Torontu.
Profil studentkinje
- Cilj: genetika / biotehnologija
- Supermoć: državna šampionka u hemiji i objavljeno istraživanje
- Ishod: genetika, Univerzitet u Torontu (vrhunski svetski istraživački univerzitet)
Equedu: Objavljena si istraživačica, državna šampionka u hemiji i vicešampionka u fizici. Zašto baš Univerzitet u Torontu?
Milica: Pretragu fakulteta sam započela sa strogom listom zahteva. Nisam tražila samo „dobru školu“ – trebala mi je određena kultura.
Želela sam progresivno, liberalno okruženje koje podstiče slobodno mišljenje, ali i vrhunski program genetike sa velikim istraživačkim učinkom. Univerzitet u Torontu bio je jedino mesto koje je ispunilo sve uslove. Delovao je kao očigledan izbor jer spaja elitno akademsko obrazovanje sa veoma naprednom kulturom kampusa.
Equedu: Rekla si da je struktura obrazovnog sistema bila važna. Zašto u inostranstvo?
Milica: U Srbiji i većem delu Evrope nastavni plan je često krut. Izabereš svoju traku i u njoj ostaješ. Equedu mi je pokazao da u Severnoj Americi (SAD i Kanadi) mogu sama da oblikujem svoje obrazovanje. Nisam želela da studiram samo biologiju. Želela sam da spojim svoje znanje iz fizike i hemije sa biologijom i napravim karijeru u biotehnologiji. Program koji dozvoljava toliku međudisciplinarnu slobodu kod kuće je gotovo nemoguće naći. Morala sam da odem tamo gde je sistem izgrađen za ukrštanje oblasti.
Equedu: Šta je bilo najveće otrežnjenje u prijavi?
Milica: Definitivno SAT. Bilo je to ponižavajuće iskustvo.
Kada sam prvi put pogledala deo iz matematike, osvrnula sam se na svoje državne nagrade i pomislila: „Ovo sve već znam. Ne treba mi priprema.“ To je bilo veoma varljivo. Moj mentor je morao da me vrati na zemlju. Pokazao mi je da je znati matematiku nešto drugo nego savladati test. Imala sam dug put do rezultata koji mi je bio potreban.
Isto se desilo sa esejima. Mislila sam da ih mogu napisati za nekoliko dana. U stvarnosti, potrebno je 2–4 nedelje da se lična izjava dovede do savršenstva. Shvatiti ogromnu veličinu globalne konkurencije – i koliko malo prostora ima za grešku – bilo je zastrašujuće, ali neophodno.
„Moj mentor je morao da me vrati na zemlju. Pokazao mi je da je znati matematiku nešto drugo nego savladati test.“
Najčešća greška koju Equedu vidi kod jakih učenika koji ciljaju na severnoameričke istraživačke univerzitete upravo je ona koju Milica opisuje. Mešaju poznavanje gradiva sa savladavanjem testa, a SAT kažnjava tu razliku. Kandidati koji SAT dijagnostiku ne tretiraju kao posao odvojen od svoje akademske snage postižu bolje rezultate.
Equedu: U Srbiji si bila navikla na stroge, formalne odnose sa profesorima. Kako je u poređenju s tim bio rad sa mentorom?
Milica: Bilo je osvežavajuće drugačije. Svidelo mi se što je to odnos „ravnopravnih“.
U srednjoj školi je sve veoma zvanično. Ali u Equedu je moj mentor bio neko ko je baš skoro prošao kroz isti postupak. Nije mi davao samo teoriju, davao mi je beleške sa terena. Bilo je prijateljski i neformalno, zbog čega je bilo lakše biti iskren o svojim strahovima i slabostima.
Equedu: Osećala si se izgubljeno pre početka. Šta se promenilo iz dana u dan?
Milica: Pre Equedu, paralisale su me opcije. Nisam znala odakle da počnem.
Mentorstvo je sve pojednostavilo. Haotičan proces pretvorilo je u spisak zadataka. Umesto da brinem o „svemu odjednom“, mogla sam da se usredsredim na zadatak pred sobom. Da svoje vreme organizujem kako treba – i da imam nekoga ko potvrđuje da sam na pravom putu – bio je verovatno najkorisniji deo celog puta.
Equedu: Koji je tvoj savet studentima koji žele da krenu tvojim stopama do UofT?
Milica: Počnite rano. Ništa ne ostavljajte za poslednji čas. Odlaganje može da vas košta upisa i finansijske pomoći. I drugo: Verujte u sebe. Kada pogledate stope prijema, može delovati zastrašujuće. Ali ako uložite naporan rad i ostanete usredsređeni, sve je moguće.
Equedu mišljenje
Većina evropskih univerziteta određuje diplomu pri upisu, i taj fokus je njihova snaga. Severna Amerika dozvoljava studentu da sam izgradi diplomu, a Milica je želela fiziku, hemiju i biologiju u jednom programu. Toronto je to dozvolio. Ta sloboda ima cenu. Student bez plana može četiri godine da proba razne predmete. Milica je stigla sa listom zahteva i objavljenim radom. Državna titula dovede do toga da se dosije pročita. Plan dovodi do prijema.
Equedu radi sa kandidatima od 2019. godine, sa više od 1.200 prijema u 14 zemalja od 2020. Ako planirate prijavu na severnoamerički istraživački univerzitet, obratite se Equedu timu.

